3. “Opaka” utrka

“Najopakija” do sada

3. Opaka utrka

Jučer, u subotu, 17.08.2019. g. održana je sad već i 3. Opaka utrka. Usudimo se reći da je možda bila i najopakija do sada, a i druženje nakon utrke je vjerojatno bilo “najopakije”. Bez obzira na vrućinu i ekstremne uvjete, na samom startu kod Caffe bara City u Završju, okupila se rekordna brojka od čak 124 “opaka” trkača. Vjerojatno bi i trkača bilo još više s obzirom na interes, ali zbog “kapaciteta” Čeva oko organizacije cijelog događaja ovu su zaista krajnji limiti što se tiče učesnika. Pa krenimo redom i istaknimo pobjednike ove po mnogočemu neobične utrke.

U ukupnom plasmanu kod žena najbolja i “najopakija” te ujedno i pobjednica ovogodišnje utrke je Anica Lacković kojoj je za pobjedu uz 2 litre popijenog gemišta od starta kod Citya pa do križa na vrhu Čeva (2,7 km) trebalo 31:04. Na drugo mjesto plasirala se Jasenka Šimunčić (37:14) dok je treće mjesto osvojila Mihaela Bačko (40:44). Zanimljivo je da su sve tri članice AK Varaždin tako da ova skraćenica može imati i “dvojako” značenje. No, bez obzira na sve zaista velika čestitka pobjednicama, a naravno posebno i svim ženama koje su jučer završile ovu jedinstvenu utrku.

Kod muškaraca najbolji je ove godine bio Jurica Škrlec (individualac) kojemu je za pobjedu trebalo 22:43 (novi rekord) dok se na 2. mjesto plasirao Goran Šimunčić – AK Varaždin (23:35) koji je u uzbudljivom “fotofinišu” za 3 sekunde nadmašio prošlogodišnjeg pobjednika Josipa Lackovića – AK Varaždin (23:38).

Nakon utrke i “službenog” proglašenja pobjednika uslijedilo je opet nezaboravno i jedinstveno druženje uz play listu iz zvučnika, a uspjeli smo uživo putem interneta – live stream pustiti i veliki hit Miše Kovača – Ako me ostaviš (jedna od himni s Čeva). Uz podlogu i pomoć zvučnika bilo je dovoljno samo dignuti ruke u zrak (baš kao i Mišo), a sve ostalo je bilo jedinstveno. Nešto najljepše i najpozitivnije što se uopće može dogoditi kada 50-ak veselih, nasmijanih, (možda i malo opitih) ljudi pjeva u sav glas. Veličanstveno! Da bi sve te “silne” gemište mogli lakše podnijeti pomogel nam je i fantastičan gulaš koji nam je spremil gosp. Marijan Lozančić.

A da ovo naše Čevo osim jedinstvenog pogleda nudi same pozitivne i neobične vibracije dokazao je naš dragi prijatelj i član AK Varaždin, Predrag Novak koji se “usudio” na zaista neobičan i veličanstven čin, te je u ovom prijateljskom i idiličnom okruženju na vrhu Čeva zaprosio “mladu” Mihaelu Bačko da mu postane životna suputnica. Naravno da je Mihaela pristala i rekla – DA. Budućim mladencima želimo sve najljepše u životu uz naravno čim više druženja na Čevu.

Nakon spuštanja s Čeva uslijedila je prava veselica i fešta kod sjenice pri mostu dok su neki nastavili u Cityu. Naravno da smo odradili i tradicionalno (sad već i noćno) kupanje u Bednji. Pravi rezime jučerašnje utrke bi zaista mogao glasiti – “Najopakija” utrka uz jedinstveno i “najopakije” druženje na Čevu.

Da bi to sve ispalo tako dobro kao što je i bilo moramo se zahvaliti uvijek vrijednoj logistici jer bez njih i njihove velike pomoći ovu utrku bi zaista bilo nemoguće organizirati. Zato još jednom veliko hvala sponzorima: Caffe bar City, Vina Preiner, Bistro Quattro, Sitotisak Pomor, Tiskara Praxa.

Hvala i našim dragim prijateljima Istrijanima: Erik, Miljenko, Robert koji su potegnuli čak iz Pule da budu dio ove spektakularne utrke te naravno posebna hvala logistici koja je ovaj put bila u sastavu: Matija, Lucijan, Nikola, Goran, Mato, puce iz Citya, Ljiljana, Žec, Leon, Lorena, Leona, Biba, Zoran, Natalija, Melko, Dominko, Tihomir, Gabrijela, Snježana, Jozef, Lidija, Goga, Dražen, Branka te naravno mojima: Dominiku, Patricii, Petri i “štruklerici” Anici. I na samom kraju posebno i veliko hvala jedinom i neponovljivom “gazdi” Ivici.

Laci i prijatelji

P.S. S obzirom da je i ova utrka ispala “opako” dobro, veselimo se ponovnom susretu i možda još “opakijoj” utrci 2020. godine.